Streetwear je počeo nastajati u gradske četvrti iz 1990-ih godina gdje su se djeca okupljala, crpeći inspiraciju iz videa u hip-hop kulturi, skateboard parkova i punk rock nastupa. Tradicionalna moda tada se svodila na to što bi dizajneri prikazali na modnim revijama, dok je streetwear dolazio odozdo, a ne iz nekog elegantnog ureda negdje. Ljudi su nosili tu odjeću zato što su željeli pokazati tko su, istaći se iz mase i povezati s drugima koji su imali slične osjećaje. Činjenica da je bio ukorijenjen u stvarnoj kulturi dala mu je pravu težinu kada je konačno privukao pažnju svih ostalih. U ono vrijeme, ljude nije briga za velike logotipe ili skupe oznake; jednostavno su željeli izgledati onako kako se osjećaju iznutra. Zabavno je to što će se upravo ovaj iskreni pristup kasnije pretvoriti u nešto što su visoke modne kuće očajnički pokušavale kopirati.
Brendovi streetweara moraju sačuvati svoju kulturnu uličnu vjerodostojnost ako žele ostati aktualni. Tržište je započelo lokalno, u manjim zajednicama, a danas donosi oko 185 milijardi dolara širom svijeta. Kada tvrtke pokušavaju rasti, nailaze na probleme u očuvanju onoga što ih je u početku učinilo posebnima. Uspješni brendovi ne zaboravljaju svoje korijene. Neki surađuju s umjetnicima grafitija koji oslikavaju zidove u prolazima, umjesto s poznatim modnim dizajnerima. Drugi izdaju ograničena izdanja koja se pozivaju na klasična mjesta za skateboard ili stare hip-hop pjesme iz devedesetih. Ono što zaista broji jest ispričati prave priče o tome kako se brend povezuje s pravom kulturom, a ne samo govoriti korporativne fraze o autentičnosti kada iza njih nema ničega.
Način na koji je Stüssy prešao s ručnog tiskanja majica za surfera na postajanje velikog globalnog imena pokazuje što brendovi ulične mode mogu postići ako zadrže svoje korijene i istovremeno znatno porastu. Cijela priča započela je davne dane kada bi Shawn Stüssy jednostavno tiskao svoj logotip na prazne majice za svoje prijatelje na plaži. Taj lokalni, osnovni osjećaj bio je upravo ono što je učinilo ranu uličnu modu toliko iskrenom i autentičnom. Kada su ljudi počeli tražiti više takvih majica, Stüssy je ostao vjeran sebi tako što je zadržao ograničene edicije, surađivao s lokalnim umjetnicima i surferima te se držao dizajna koji su svima podsjećali na one dana provedena u južnoj Kaliforniji surfanjem i klizanjem. Ono što čini ovu priču zanimljivom jest da je, u osnovi, postavila uzor za današnju scenu ulične mode. Brendovi danas znaju da mogu proširiti svoj dosegnost bez gubitka veze s onim što ih je učinilo posebnima, što na kraju stvara jače veze s kupcima tijekom vremena.
Većina streetwear brendova zna da izdavanje ograničenih serija daje odlične rezultate jer ljudi vole ono što ne mogu dobiti. Kada tvrtke stvore osjećaj nedostatka, stvari postaju osjetno rijetke, čak i ako zapravo nisu doista ograničene. Uzmite Supremeove jakne s logom u kutiji – kad izađu, svi ih odmah žele. Trik je jednostavan: izdajte male serije posebnih predmeta samo na nekoliko dana. To odmah generira uzbuđenje i navodi kupce da vjeruju kako im je određeni proizvod apsolutno potreban. Prodaja naglo poraste, obožavatelji ostaju odani dulje, a brend stječe taj cool, ekskluzivni sjaj. Online trgovine su cijelu ovu strategiju dodatno unaprijedile upotrebom odbrojavanja koje pokazuje koliko je vremena preostalo prije nego što se nešto potpuno proda. Ljudi danas znatno češće paničarski klikaju, svjesni točnog broja parova koji su još uvijek dostupni negdje.
Ono što Supreme radi svaki tjedan s lansiranjem svojih proizvoda u osnovi je postavilo standard za to kako se danas ponašaju brendovi ulične mode. Stvaraju buzz kroz ograničenu dostupnost tako što svakog četvrtka izbace nove stvari, ali samo u ograničenim količinama. To stvara cijeli ciklus uzbuđenja gdje ljudi postanu uzbuđeni, brzo kupe stvari, a zatim vide kako isti ti predmeti poskupljuju na web-mjestima za preprodaju. Mnoge druge tvrtke preuzele su ovaj model, ne samo u odjevnim artiklima već ponekad i u obući te čak i u elektroničkim uređajima. Trik uspijeva jer postoji nešto predvidljivo u znanju kada će novi proizvodi izaći, iako nitko točno ne zna koliko će zaliha biti dostupno. Ta kombinacija održava kupce koji se svakog tjedna vraćaju tražeći osjećaj ekskluzivnosti. Većina brendova koji slijede ovaj uzorak prijavljuje da prodaju više od 90% zaliha skoro odmah nakon što proizvodi stignu na tržište.
Streetwear brendovi koji zaista dobro rade stvari shvate kako da hodaju po užadi između održavanja ekskluzivnosti svojih proizvoda i istovremeno proizvodnje dovoljne količine artikala. Izdavanje ograničenih edicija sigurno pokreće razgovore, ali tvrtke moraju imati dovoljno zaliha na raspolaganju kako bi zadovoljile redovne kupce. Ne mogu jednostavno sve prodati i ostati bez zaliha jer to uništava smisao imati nešto posebno. Dobri proizvođači planiraju unaprijed kako bi mogli brzo proizvesti nove serije kad god je potrebno, a da pritom ne kompromitiraju kvalitetu. Većina brendova zapravo slijedi obrasci kod kojih započinju s izuzetno malim isporukama koje se odmah proda, a kasnije izdaju veće serije istih artikala. To im omogućuje da vide što funkcioniše prije nego što se potpuno posvete masovnoj proizvodnji. Pametne tvrtke znaju da im to pomaže da izbjegnu prevelike zalihe neprodanih artikala, a da istovremeno održe dojam da su njihovi proizvodi rijetki i vrijedni u očima kolekcionara.
Hip hop i streetwear su bili u središtu kreativnog plesa još od ranih dana, potpuno mijenjajući način na koji se odjeća proizvodi. Sjetite se osamdesetih, kad su Run-D.M.C. došli na televiziju u onim Adidasovim trening setovima? Taj trenutak je zapravo pokrenuo nešto veliko. Raperi više nisu samo nosili odjeću – počeli su je i dizajnirati. Kompanije za streetwear prestale su s proizvodnjom generičkih majica i traperica i počele stvarati komade koji su imali muzičko značenje. Kada bi izašle nove pjesme ili umjetnici promijenili stil, brendovi su morali brzo pristati. Naučili su brzo proizvoditi manje serije, ali i dalje održavati visok kvalitet jer su obožavatelji znali kada je nešto dobro čim bi to vidjeli. Danas, većina streetwear brendova priznaje da su suradnje s glazbenicima izvor svih najzanimljivijih ideja.
Kada je Kanye West započeo suradnju s Adidasom za svoju Yeezy kolekciju, to je pokazalo koliko jedna osoba može potresiti cijelu scenu proizvodnje streetwear modne odjeće. Takozvani "Yeezy efekt" izazvao je ludove zahtjeve koji su ostavili proizvođače u potrazi za izgradnjom sustava zaliha koji mogu podnijeti nagle promjene u proizvodnji, ponekad čak i skokove do 800% samo u dva dana. Svaki Yeezy izdanje privukao je stotine tisuća ljudi koji su pokušavali kupiti odjeću istovremeno, što je potisnulo tvornice da usvoje stvari poput oblaka za praćenje i blockchain tehnologije kako bi sve ostalo organizirano i spriječilo prodiranje lažnih proizvoda na tržište. Sve to je značilo da su marke morale shvatiti kako da ostvare velike količine proizvodnje za redovita izdanja, a istovremeno održavaju vrhunski kontrolu kvalitete za one izuzetno limitirane serije. I na neki su način uspjeli, stvarajući ovu čudnu mješavinu učinkovitosti tvornice i umjetničkog obrtničkog rada koja je postala neka vrsta novog standarda u industriji.
Način na koji se trendovi kreću sada potpuno je drugačiji jer je društveni mediji skratio ono što je nekad bilo sezonska promjena u nešto što se događa unutar sati. Brendovi streetwear modne odjeće prisiljeni su postati izuzetno fleksibilni samo da bi išli korak po korak. Uzmimo za primjer TikTok, čiji algoritam radi toliko brzo da se ponekad novi dizajn prethodno naruči oko 50 tisuća puta dugo prije nego što većina tvrtki uopće počne razmišljati o izradi uzoraka. Ova vrsta trenutne potražnje prisilila je proizvođače da pređu na proizvodnju po principu 'točno na vrijeme', gdje mogu isporučiti robu za svega tri dana. I pored toga, uspijevaju zadržati kvalitetu na dovoljno visokoj razini kako ne bi razljutili one utjecajne osobe koje su pomogle stvoriti taj troškovi. Pogledamo li brojke iz izvješća modne industrije iz 2024. godine, vidimo nešto prilično zanimljivo: proizvođači streetwear modne odjeće koji surađuju s utjecajnicima na TikToku uspjeli su ubrzati svoj proizvodni proces za 300 posto u usporedbi s redovitim modnim brendovima. Još bolje, zadržali su defekte ispod pola posto zahvaljujući kontrolama kvalitete koje zapravo slušaju što ljudi govore na društvenim mrežama.
Kada se Louis Vuitton udružio s Supremeom 2017. godine, to je bila stvarno nešto za što nitko nije očekivao. Kolaboracija je oduševila sve, ostvarivši prihod od oko 100 milijuna dolara samo u prvoj tjednu. Takva količina novca pokazala je koliko moćni ovi industrijski crossoveri mogu biti s komercijalnog stajališta. Što je toliko dobro funkcioniralo? Spajanje tradicionalnih luksuznih elemenata s grubim rubom ulične kulture. Ljudi su poludjeli za tim limitiranim izdanjima koja su se pojavljivala u glavnim gradovima širom svijeta. A evo što je zanimljivo – cijeli taj eksperiment dokazao je da ulične modne marke ne moraju odustati od svog autentičnog duha čak i kada naplaćuju visoke cijene. Gledajući što se dogodilo nakon te suradnje, oba modne sektora počela su drugačije razmišljati o tome kako dizajniraju proizvode i tržiti ih potrošačima.
Suradnja s visokomodnim oznakama tjera proizvođače streetwera da podignu svoj nivo kada je proizvodnja u pitanju. Potrebni su kvalitetniji materijali, pametniji načini sastavljanja te stroži kontrole proizvoda koji izlaze iz tvornice. Uspješno ostvarivanje ovih suradnji zahtijeva ponovno razmišljanje o svakodnevnom poslovanju. Luksuzni proizvodi zahtijevaju opsesivnu pažnju na svaki šav i spoj, što može biti zahtjevno kada se mora održati broj proizvoda potreban za tražena ograničena izdanja. Cijela ta promjena zahtijeva ulaganje u nove strojeve i obuku radnika koji znaju što rade. No, isplati se na kraju jer konačni proizvodi izgledaju i osjećaju se bolje, što je logično svačijem stajalištu, od dizajnera sve do ljudi koji ih kupuju s policе.
Streetwear je nastao u devedesetima i proizašao iz urbanih i mladinskih subkultura. Snažno je pod utjecajem hip-hop, skateboard i punk kultura, ističući individualni izraz i povezanost s zajednicom kroz modu.
Autentičnost pomaže brendovima da održe kulturnu vjerodostojnost. Pravi streetwear nalazi odjek u stvarnim kulturnim pričama i povezanostima, a ne u korporativnim pričama bez sadržine.
Ograničena izdanja koriste psihologiju rijetkosti, stvarajući osjećaj hitnosti i ekskluzivnosti koji potiče potrošački želju i lojalnost prema brendu.
Glazba, posebice hip-hop, bila je snažan pokretač inovacija u streetwearu, pri čemu umjetnici utječu na dizajne i suradnje. Platforme društvenih medija također ubrzavaju prihvaćanje trendova u stvarnom vremenu.
Suradnje s luksuznim brendovima poput Louis Vuittona dodijeljuju ugled i proširuju potrošačka tržišta, istovremeno izazivajući streetwear brendove da zadovolje standarde proizvodnje visoke mode.
EN
